Često postavljam sebi pitanje – jesmo li same krive?
Šta nam je borba za ženska prava donela? Da li smo postale jednake muškarcima ili samo prividno jednake u stvarima koje nisu od značaja za naš svakodnevni život?
Da li je to što u ženskim kolekcijama imamo popularni „boyfriend jeans“ ili „boyfriend shirt“ zaista nas izjednačilo u pravima sa muškarcima? Ili se to pak odnosi samo na obaveze?
Da li nas maskulinizacija u modi izjednačava sa muškarcima ili nam samo natovaruje još nepotrebnih epiteta i obaveza a manje prava? Sumnjam da se odgovori na ova pitanja kriju duboko negde u podsvesti svake žene…
Naravno, postoje žene koje su odvajkada na svojim leđima nosile ogroman teret prvo svojih primarnih porodica, zatim brakova i gajenja dece a nekada i čitavog društva. Znamo to vrlo dobro iz priča naših majki i baka. Preuzimale su ulogu glave porodice, radile muške poslove, bile i otac i majka. Zarađivale, privređivale, obrađivale zemlju, i u svemu tome bile jednake muškarcima. Ali da li se (i ako jeste) položaj žene u muškom svetu danas zaista promenio? Ili se ta promena samo i isključivo odnosi na modu i modne dodatke?

Izvor: https://timeandtidewatches.com
Šta je starije?
Duboko verujem da je sve krenulo u drugom pravcu kad je prva žena obukla pantalone. Da li je to bila Elizabeth Smith Miller davne 1850. i odakle joj ideja, ostaje misterija. Svakako, složićeš se da delovi muške mode na ženi mogu da izgledaju izuzetno snažno. Žena koja ih nosi šalje poruku da može da iznese basic ali esencijalni komad muške garderobe i poručuje – Ja to mogu, Ja mogu SVE.
Ali gde je tačno granica kad biramo muške odevne predmete? Da li je prva žena koja je probala na sebi mušku košulju, muški sat ili eventualno džemper, bila ta revolucionarka kojoj smo danas zahvalne (i jesmo li) što smo uspele da se dokažemo da čak i to možemo?
Da li je nošenje statusnog muškog simbola u stvari bila potreba da im stavimo do znanja da mi to možemo? Da li se opet dokazujemo muškarcima? Drugim ženama? Kome je to zaista važno i da li to zaista radimo zbog nas samih?
Sat ili status?
Kada se kaže da je današnja moda amalgam različitih elemenata koji izražavaju vrednosti, ličnost ili čak ethos pojedinca, da li se pritom misli da je sat na ruci najizraženiji statusni simbol koji tiho govori o statusnom položaju pojedinca u društvu? U tom slučaju mnogi biznismeni, sportisti, političari, mogli bi da se pohvale vrlo visokim društvenim položajem. Satovi vrednosti od više desetina pa i stotina hiljada evra su vrlo upečatljivi i šalju poruku – ja sam uspešan, ja sam situiran, ja sam visoko statusno pozicioniran. Da li je to razlog zašto pojedine žene vole da nose muške satove? Zašto ženski satovi ne šalju istu poruku? Da li optočeni dijamantima sa zlatnim kvarcnim mehanizmima manje vrede od svojih muških parnjaka? I zašto?


Izvor: https://timeandtidewatches.com
Žene i muški satovi
Poruka koju jake, uspešne žene žele da pošalju svetu je oduvek bila – USPELA SAM, SAMA. I taj uspeh jeste za veliko poštovanje. Ali zašto nam je potrebno da to pokažemo i drugima? Da li je naš uspeh manje vredan ako to ne pokazujemo skupocenim satovima ili ostalim skupocenim predmetima? Jesmo li zaista prevazišle potrebu dokazivanja ukoliko nam je neophodno da se u neminovno muškom svetu, konstantno dokazujemo da smo dovoljno dobre?
Mnoge žene nose muške satove kao sastavni deo svog svakodnevnog outfita. Od Heidi Klum koja nosi veoma veliki komad Panerai Radiomir koji košta tričavih 14.995 dolara. Zatim Victoria Beckham koja nosi zlatni Patek Phillippe Nautilus 5711/R koji je tek nešto preko 185.000 dolara. I naravno neizostavni i često omiljeni brend imućnih srpskih žena-Rolex, u ovom slučaju izbor holivudske super zvezde Charlize Theron koja je odabrala model Sea Dweller Deep Sea, tričave cene od nepunih 13.000$.
Bigger is better?
Da li je zaista praktičnost ono što mnoge žene izdvajaju kao argument na pitanje zašto nose muške satove? Veliki brojčanici? Čisto sumnjam. Statement komad kao što je luksuzan muški sat žena koje su vrlo uspešne u svojim profesijama, često se tumači kao pandan svojim muškim kolegama. Pokazna vežba – mi to ipak možemo same. Podjednako smo uspešne, vredne, pametne, bogate. Ne treba nam bogati tata, muž, verenik koji će nam kupiti mali, uski ženski sat sa dijamantima, nakit. Ne, mi želimo nešto više od toga. Samopouzdanje i snažna pojava – to su poruke koji luksuzni muški sat šalje sa ruke uspešne žene.


Izvor: https://timeandtidewatches.com
Krajnje je vreme
Ženama je i pored toga što su svesne svog uspeha, važno priznanje sredine. Važno je i muškarcima naravno, ali nisu oni tema. Ženama možda još više jer u muškom svetu je ženi potrebno da se mnogo više trudi da bi uspela. Zato je njen uspeh veći i inspirativniji. Prepreke su daleko veće, izazovi kompleksniji a uspeh teško dostižan. Zato žene imaju potrebu da svetu pokažu svoj uspeh kroz status. Zato je u muškom svetu važno pokazati uspeh nemim simbolima koje će muškarci da shvate i možda teško oproste. Važno je jer je u muškom svetu teško zadobiti poštovanje i divljenje ma koliko izuzetne bile. Važno je pobediti ih u njihovoj statusnoj igri kojom dominiraju njihova pravila. Važno je jer smo, usled stotina godina borbe za prava – od nošenja pantalona pa do glasanja, sve činile da budemo jednake.
Zato što znamo da je teško dostižno da ćemo to ikada, zaista, u potpunosti biti.
Ali je takođe važno matirati ih i staviti im jasno do znanja kada slavimo svoje pobede.
Možda, samo možda onda, zaista postignemo da nas gledaju kao sebi ravne.
KAKO BI OCENILI TEKST?