Koliko košta ljudski život? Uglavnom retoričko pitanje. Jer, vrednost ljudskog života se ne može meriti novcem – zar ne?
Ipak, u različitim kontekstima, većina društava i sistema uporno pokušava da na ljudski život stavi etiketu sa cenom, sakrivajući se iza pravnih, ekonomskih, osiguravajućih, političkih, socijalnih i mnogih drugih okvira. Zašto?

Izvor: Canva
Formule i kalkulacije
Stalno ponavljamo kako „ljudski život nema cenu“. Lepa izreka koja, baš kao i ljudski život, značajno gubi na vrednosti kada je suočimo sa stvarnošću – sa onom u kojoj se život odvaja od svoje duhovne vrednosti i pretvara u broj.
Ratovi, sudski sporovi, polise osiguranja…sve te „ civilizacijske tekovine“ od života naprave cifru na papiru, polje u tabeli, statistički broj. Kada se nečiji život tragično završi, jedino pitanje je: Koliko treba da se isplati? No, ima li neke formule i kalkulacije koja može da obračuna i prazninu koju, upravo ugašen život, ostavi u srcima onih koji ostaju da žive?


Izvor: Canva
Idemo, sledeći!
Živimo u svetu u kojem su sve definicije surovo materijalne. Tako čak ni bolesno dete nije više samo nečije voljeno biće, već prvo pacijent sa medicinskim troškovima. Ako porodica ima da plati – biće lečeno. Ako nema: Idemo, sledeći! Bolesne dece je ionako previše – zato ih sistem ne voli.
Doduše, ne voli sistem ni radnike koji nastradaju. Za njega to više nisu ljudi koji se neće zagrliti sa voljenima, oni koji neće ispuniti nijedan svoj san, nijednu želju – oni su samo još jedna stavka u nekom izveštaju. I teret – teret koji je najbolje zbaciti i izbrisati. Jer, posao nosi rizik. Nisu balerine. A i balerina nekad padne i polomi nogu – zar ne?
Niko se ne pita koliko košta vrednost nečijeg osmeha, neispričanih priča, nedoživljenih uspomena, poljubaca koji se neće desiti, dece koja se neće roditi. Kako se određuje vrednost nečijeg odlaska bez povratka?


Izvor: Canva
Život na rate s kamatom
„Ništa na svetu nije teže od iskrenog života“ rečenica je koja se pripisuje Dostojevskom. Ne znamo sigurno da li je njegova. No, nije ni važno. Jer, ona ionako ništa ne znači u vremenu u kojem pravo na život dostojan življenja pripada samo malom broju ljudi. Svi ostali, kao da su osuđeni na preživljavanje u svetu koji život pretvara u nedostižan luksuz.


Izvor: Canva
Iako je život najvredniji dar, osećamo se kao dužnici koji su uzeli nešto čija cena stalno raste. Plaćamo vremenom koje ne može da se vrati, sopstvenim zdravljem, snovima kojih se odričemo da bismo – šta? Da bismo preživeli, ne i živeli.


Izvor: Canva
Kad život prestane da vredi
Od starih civilizacija do savremenih diktatura, sve vreme se prenosi eho surove logike „Ko nije koristan, taj je suvišan“. Tako su i u koncentracionim logorima, oni koji nisu mogli da rade, proglašavani „viškom“. Zvuči poznato, jer je istina da se slične misli, upakovane u savremene fraze, pojavljuju i danas.


Izvor: Canva
Ideologija nacizma svesno je radila na tome da ukloni one koje je smatrala slabima, da bi svet postao bolje mesto. Izopačeno, ali tako je bilo. Međutim, možemo li tvrditi da smo, kao društvo u celini, odmakli od te bolesne logike? Jer, većina, uglavnom ćutke posmatra kako bolest, slabost, starost ili siromaštvo postaju razlozi za marginalizaciju i oduzimanje prava na dostojanstven život.


Izvor: Canva
A trebalo bi da svaki ljudski život bude knjiga vredna čitanja. I nije to tek puka poetika, već potresna opomena. Jer, knjigu vrednom ne čini broj stranica, nego sadržaj i dubina priče. A, ako je svaka priča zaista jedinstvena, kako je moguće da smo u stanju, bez trunke saosećanja, da neke knjige zatvorimo pre nego što priče budu ispričane do kraja?


Izvor: Canva
Ko određuje cenu života?
Kada avio-kompanija odlučuje o odšteti za poginulog putnika ili kada osiguravajuće kompanije procenjuju polise na primer, cena nečijeg života izračunava se na osnovu statističkih podataka. Starost, porodični status, plata, zdravstveno stanje, stepen rizika, pa čak i prebivalište – sve su to faktori koji utiču na visinu iznosa. Tako posmatrano, život bogatih i zdravih – onih sa „manje rizika,“ vredi više. Zar to nije groteskno ogledalo društva u kojem živimo?


Izvor: Canva
Ali, kolika je cena trenutaka u kojem beba izgovori prvu reč, na primer? Koji iznos menja majčinsku brigu i tatine savete? Koliko košta sreća bake koja čita bajke unucima? Kako se procenjuje osmeh koji ohrabruje, pogled koji inspiriše ili ispružena ruka koja te podiže? To niko ne računa. A i kako bi? To je nevidljivo i neuhvatljivo drugima. Paradoks je u tome što baš ove stvari životu povećavaju vrednost.


Izvor: Canva
Naviknuti smo da je normalno da sve svodimo na broj. Ali, niko da nam kaže ko to odlučuje koliko košta nečiji život. Da li je to neki sudija, direktor, prodavac osiguranja? Političari? Svakako, uvežbani smo da ljude procenjujemo na osnovu onoga što mogu da pruže, a ne na osnovu onoga što stvarno jesu. Možemo li naći snage da promenimo tu logiku?


Izvor: Canva
Da li je život (samo) roba?
Od trenutka kada se rodimo, postajemo deo sistema koji meri našu vrednost kroz ekonomski doprinos. Sve se monetizuje. Ljudski organi se prodaju na crnom tržištu, a u isto vreme lečenje postaje luksuz dostupan samo privilegovanima. Postoji li išta potresnije od saznanja da se život može podeliti na delove i prodavati kao roba?


Izvor: Canva
Gde su granice?
U našem svetu, osnovna sredstva za preživljavanje – poput vode, hrane i zdravstvene nege, distribuiraju se, ne prema potrebi, već prema platežnoj sposobnosti. Otuda pitanje: da li je život postao roba? Da li se danas zaista baš sve može kupiti? Gde je granica? Ima li je uopšte? Ako je osnovna ljudska potreba za zdravljem, obrazovanjem i sigurnosti dostupna samo nekolicini, šta to govori o našem društvu i nama samima?
Kako smo došli do tačke gde vrednost života više nije univerzalna, već zavisi od geografije, pola, boje kože ili iznosa na bankovnom računu? Kako smo, za ime Boga, dozvolili da život jednog deteta u razvijenoj zemlji, vredi više od života hiljade dece u ratom zahvaćenim područjima? Gde je nestala ideja da je život svetinja, da je svaki pojedinac jedinstven i nezamenjiv?


Izvor: Canva
Na kraju…
„Ne postoji ljubav prema životu bez očajanja nad njim.“ napisao je Alber Kami u “Mitu o Sizifu“ – filozofskom delu koje istražuje apsurd ljudske egzistencije i odnos čoveka prema besmislu. Kamijeve reči nose u sebi čitav svemir satkan od istine i njegovu centralnu filozofsku misao: život je vredan ljubavi, ali ta ljubav dolazi sa potpunim prihvatanjem očaja i patnje koje su njegov sastavni deo. Jer, on je verovao da autentičan život zahteva suočavanje sa apsurdom i pronalaženje snage u toj spoznaji.


Izvor: Canva
I možda se prava vrednost života zaista nalazi baš u toj dualnosti: u istovremenoj veličanstvenosti i krhkosti ljudskog postojanja. Da li zaista možemo shvatiti koliko je život dragocen, dok ne osetimo bol od gubitka, dok ne vidimo koliko je lako ostati bez njega?
Zato i pitanje „Koliko košta ljudski život?“ nije samo pitanje politike, ekonomije ili filozofije, već pitanje svesti i savesti. Ono nas izaziva da revidiramo sopstvene vrednosti, ali i da se zapitamo: Da li činim sve što je u mojoj moći da živote drugih ne procenjujem, već da ih čuvam, volim i vrednujem?


Izvor: Canva
A ti? Koliko tebi vredi neki deo sopstvenog tela – oko, ruka, noga, kičma? Koliko vredi tvoj život, život onih koje voliš? I konačno, šta si spremna da uradiš da život više ne bude samo broj?
Možeš li da zamisliš svet u kojem život nije roba, već svetinja neprocenjive vrednosti?
KAKO BI OCENILI TEKST?