Kako da postavim granice?

Kako da postavim granice?-kako da kažem ne-ne i da

Odgovor na pitanje iz naslova – Kako da postavim granice? – zapravo se nalazi u drugom pitanju: Kako da naučim da kažem „ne“? Paradoksalno zvuči, jer je „ne“ jedna od prvih reči koju naučimo da izgovorimo. Ipak, većina u zrelijem dobu ili ne zna kada i gde da upotrebi „ne“ ili ga upotrebi na pogrešan način.

Uostalom, koliko puta se svako od nas našao u situaciji gde bismo najradije rekli „ne“, ali smo ipak izgovorili „da“? Zvuči poznato – zar ne? Čak i sama pomisao na takvu situaciju, u stomaku stvara grč, a u glavi pritisak. I potpuno su nebitni i uzrok i posledica – rezultat je isti. I ostavlja traga, kako na naše mentalno zdravlje, tako i na fizičko. Upravo zbog toga je važno da najpre shvatimo važnost ličnih granica, jednako kao i važnost reči „ne“. Nakon toga, važno je i da naučimo da „ne“ primenjujemo.

Izvor: Canva

Zašto nemamo granice?

˜ Reći „ne“ može biti veoma teško za one koji su naučeni da vrednuju tuđe potrebe više od svojih. Ali to „ne“ je često najvažniji prvi korak ka ozdravljenju, jer je to čin samopoštovanja i samo-zaštite. ˜ Dr. Gabor Maté

Većina nas nije znala ili još uvek ne zna da postavi granice, jer nas, u suštini, tome niko ne uči. Naprotiv. Od malena nas uče da budemo prilagodljivi i „na usluzi“. Učeni smo da budemo „dobri“, da ne odbijamo, da se ne suprotstavljamo. U toj igri prećutnih, nepisanih pravila, reč „ne“ često se percipira kao nešto negativno, nepristojno, pa čak i egoistično. Međutim, istina je posve drugačija.

Reč „ne“ je zapravo često najzdraviji odgovor koji možemo dati – i to, ne samo drugima, već i samima sebi. Iz te perspektive posmatrano, „ne“ je i jedan od najmoćnijih alata za očuvanje mentalnog zdravlja. Zbog toga je i postavljanje granica zapravo čin ljubavi – opet, kako prema sebi, tako i prema drugima. Možda i ovo zvuči paradoksalno, ali činjenica je da samo ukoliko znamo gde su naše granice, možemo ih na zdrav način deliti sa drugima. Ujedno, upravo je ovo razlog zbog kojeg psihijatri, psiholozi i terapeuti ističu važnost postavljanja granica kao ključnog elementa za očuvanje zdravlja čitavog organizma.

Izvor: Canva

Trauma i stres kao uzrok odsustva ličnih granica

Dr. Gabor Maté, kanadski psihijatar i stručnjak za traumu, često govori o vezi između trauma, stresa i ne postavljanja granica. On ističe da ljudi koji su prošli kroz teška životna iskustva često osećaju da moraju zadovoljiti tuđe potrebe kako bi bili prihvaćeni. Upravo zbog toga, često imaju poteškoća da postave jasne granice, zbog čega i dolazi do sagorevanja i hroničnog stresa. Na takvim primerima se možda najočiglednije vidi značaj postavljanja granica, jer je to ključan korak u procesu isceljenja i izgradnje samopoštovanja.

Međutim, preživljene, a neosvešćene traume takođe mogu dovesti do ponavljajućeg „programa“ svesti koje idu u drugom pravcu. U ovom slučaju, granice postavljene iz neosvešćene traume, najčešće vode u izolaciju i još dublju traumu. Zbog toga je u ovom procesu akcenat uvek na postavljanju zdravih granica – a ne bilo kojih i po svaku cenu.

Izvor: Canva

„Ne“ kao čin ljubavi prema sebi

˜ Jasne granice su ključ za hrabrost, ljubav i povezanost. ˜Dr. Brené Brown

Veoma je važno da se razume da postavljanje granica nije čin odbijanja drugih, već afirmacija sopstvenih potreba. Kada kažemo „ne“ stvarima koje nas iscrpljuju ili opterećuju, mi zapravo govorimo „da“ sebi. I upravo u tome je ključ brige o nama samima bez osećaja krivice. Umesto straha od posledica, fokus treba prebaciti na usvajanje jednostavne činjenice: postavljanje granica stvara prostor za kvalitetnije odnose.

Jer, postavljanje granica je suštinski (zdrava) afirmacija sopstvenih potreba. Kada, na primer, kažemo „ne“ nečemu što ne želimo, ne možemo ili nećemo da uradimo, zapravo sebi dajemo dozvolu da se ne iscrpljujemo preko svojih mogućnosti. Na taj način zadržavamo sopstveno mentalno i fizičko zdravlje na pravom putu.

Izvor: Canva

„Ne“ nije kraj, već početak

˜  Ljudi bez granica često se bore sa osećajem krivice kada ih postave, misleći da su sebični. U stvarnosti, granice nas oslobađaju da živimo sa integritetom. ˜ Dr. Henry Cloud i Dr. John Townsend (autori knjige „Granice“)

Odsustvo granica često upućuje i na postojanje straha od odbijanja i ostavljanja. „Ljudi bez granica“ su uglavnom uvereni da „ne“ predstavlja kraj odnosa, prilike, prijateljstva, posla. Međutim, „ne“ zapravo predstavlja suprotno. Jer, granice postavljene jasno i sa poštovanjem, jačaju odnose zbog toga što jasno definišu šta jeste, a šta nije u redu.

Kada naučimo da definišemo i postavimo naše granice, a samim tim i da kažemo „ne“, mi praktično otvaramo vrata za autentičnu i zdravu interakciju sa drugima. Čak i ako u nekim situacijama naše „ne“ može da deluje teško, čak i neprijatno, dugoročno, ono ipak donosi mir i balans. Zato ljudi koji nas istinski poštuju, prihvataju naše „ne“, kao i naše granice.

Sa druge strane, oni koji uporno žele da nasilno ili manipulativno sruše granice koje postavljamo, su zapravo oni zbog kojih naše „ne“ treba da postane još glasnije i odlučnije. Posmatrano iz tog ugla, „ne“ je zapravo i odličan „filter“ za naše okruženje i ljude koji ga čine.

Izvor: Canva

Kontrola nad sopstvenim vremenom

Nedra Glover Tawwab, terapeutkinja koja se specijalizovala za teme granica i odnosa, tvrdi da postavljanje granica nije samo zdrav, već neophodan izbor. Ona kaže:

„Granice nisu samo o odbijanju; one su o stvaranju prostora za ono što je zaista važno. Kada postavite granice, štitite sebe od preopterećenja i postavljate zdrav temelj za veze.“

I zaista, jedan od najvažnijih resursa koji imamo je naše vreme. Kada naučimo da kažemo „ne“ stvarima koje nisu naš prioritet, postajemo daleko bolji u upravljanju svojim vremenom, ali i energijom. Postavljanjem granica, zapravo preuzimamo kontrolu nad svojim danima, otvarajući tako prostor i za sve ono što nas ispunjava i smanjuje stres. Jer, život je zaista previše kratak da bismo ga trošili na aktivnosti koje nam ne donose radost ili smisao.

Izvor: Canva

Balansiranje između „ne“ i „da“

Međutim, nije važno samo da znamo šta nećemo. Zapravo, vrlo je važno da znamo i šta želimo, odnosno šta je to što hoćemo. Jer, pravljenje razlike između onoga što je zaista važno i onoga što je suvišno je jedan od činilaca srećnog života. Drugim rečima, život ne bi trebalo svesti samo na odbijanje. Paralelno sa vežbanjem umetnosti izgovaranja reči „ne“, trebalo bi vežbati i izgovaranje reči „da“.

Još preciznije rečeno, granice nisu barijere koje nas dele, već mostovi prema zdravijem odnosu prema sebi, ali i zdravijem načinu života. Zbog toga, svaki put kada se, na realnim osnovama, zauzimamo za sebe, mi zapravo gradimo sopstveno samopouzdanje. Zbog toga je izgovaranje reči „ne“ bez osećaja krivice, moguće samo uz postojanje već postavljenih zdravih granica.

Izvor: Canva

Praktični saveti za vežbanje izgovaranje reči „ne“

Kada naučimo veštinu asertivnog postavljanja granica, tek onda shvatimo da „ne“ zapravo nije reč opterećena krivicom. Naprotiv, ona je ključ za oslobađanje od osećaja frustracije i besa koji se često nagomilava kada ne postavljamo jasne granice. Zato, evo nekoliko jednostavnih vežbi:

  • Počni od manjeg: Ne bi trebalo odmah ulaziti u situacije u kojima postoji veliki pritisak. Počni sa manje važnim stvarima i postepeno pomeraj granice.
  • Ne pravdajte se: Reč „ne“ može da postoji sama za sebe. Nema potrebe za dugim objašnjenjima, izvinjenjima ili osećajem krivice.
  • Budite asertivna – ne agresivna: Granice koje postavljamo treba da budu jasne, ali i izrečene sa poštovanjem.

Izvor: Canva

Reći nekome „ne“ nije sebičan čin, već jedan od neophodnih „alata“ pomoću kojih brinemo o sebi. I ne – niko od nas nije loša osoba samo zato što štiti svoje granice. Na kraju, mi smo ti koji bi trebalo da držimo kormilo sopstvenog života, tako da mi i odlučujemo u kom pravcu i dokle idemo.

KAKO BI OCENILI TEKST?

Loading spinner

PRIJAVI SE NA NEWSLETTER

Ne propusti mesečno pismo. Od bumerke – bumerki.

 


    Ovaj web sajt je zaštićen sa reCAPTCHA i primenjuje Google Politiku privatnosti i Uslove korišćenja usluge.

      PODELI
      PODELI
      Picture of Dragana Šuica

      Dragana Šuica

      Biram da živim ono što volim - slobodno, bez nametnutih okova. Zaljubljena sam u radost življenja, prirodu, životinje i ljudsku dobrotu. Volim da putujem od prošlosti do budućnosti u polju univerzalnog znanja, ali i da podignem zavese mističnog. Moć reči koristim da istini i skrivenoj lepoti dam vidljiv oblik. Stečena iskustva i spoznaje rado delim, jer verujem u to da smo ovde i sada ZaJedno – da kreiramo i čuda stvaramo.
      Pogledaj komentare (0)

      Ostavite odgovor

      Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

      POVEZANI ČLANCI